'Smrt pederima' - homoseksualci na Balkanu žive opasno
U
zemljama nastalima raspadom bivše Jugoslavije nije zabranjeno biti
homoseksualac. No tko god u javnosti pokaže svoje seksualne sklonosti - mora
računati i s ozbiljnim posljedicama. Koliko su homofobne te zemlje? "Smrt
pederima", "STOP gay paradi". U Beogradu su prošle jeseni na
zidovima zgrada osvanuli brojni grafiti ovakvog i sličnih sadržaja koji su
oslikali visoku dozu mržnje prema homoseksualcima. U posljednji trenutak
otkazano je održavanje beogradskog pridea. Policija je tvrdila kako u centru
metropole nije mogla jamčiti sigurnost sudionika parade.
"Srbija
se kao i veliki broj zemalja u regiji nalazi u jednom postratnom stanju,
predugo se njegovala slika muškarca-nasilnika kao ideala, odnosno nasilja kao
legitimnog sredstva za rješavanje problema i sukoba. To je nešto s čime će se
morati obračunati cijelo društvo. Žrtve takvog sustava vrijednosti nisu samo gejevi
i lezbijke, već i čitavo društvo“, žali se Boris Miličević iz beogradske
"Gej strejt alijanse“.
Razlika među državama u regiji - ima! No, homoseksualci ne žive opasno samo u Srbiji. I u susjednim zemljama
nastalima na području bivše Jugoslavije nasilje prema pripadnicima ove
manjinske zajednice je česta pojava. Razlika u tretmana gayeva/lezbijki, kako
pravno tako i u "svakodnevnom“ životu ipak ima, naglašava Franko Dota,
novinar i zagrebački aktivist za prava homoseksualnih osoba. "To ovisi o
stupnju demokracije i europeizacije u tim zemljama“, kaže Dota:
"U Sloveniji (članica Europske unije, o.a.) će uskoro biti posve
legalizirane istospolne zajednice, tako će se definirati mogućnost sklapanja
brakova i usvajanja djece. U Hrvatskoj (kandidira za članstvo u EU) već postoji
Zakon o istospolnim zajednicama, tamo se održava Pride uz podršku predsjednika
u odlasku Mesića i cijelog niza stranaka. U Srbiji postoje pokušaji, ali su do
sada završavali praktično zabranom. U BiH, Makedoniji, Crnoj Gori ili Kosovu
situacija oko prava homoseksualaca stagnira…“
Boris Miličević iz Beograda kaže kako donošenje zakona ne može puno
promijeniti: "To nije dovoljno. Potrebno je provođenje zakona. Kao i u
većini zemalja koje su na putu u EU, provođenje zakona je i u Srbiji veliki
problem. Da bi se smanjila razina homofobije potrebno je učiniti i puno više.
Potrebno je raditi u medijima, školstvu, zdravstvu, u obitelji, policija mora
napredovati, sudovi i tužilaštvo su jako neefikasni, znači ima puno posla.”
Homoseksualnost je "bolest" Kako pokazuju rezultati brojnih anketa, većina stanovnika regije
homoseksualnost smatra “bolešću”. Pogotovo velike crkve i religijske zajednice
često šire takvo mišljenje. Uoči prošlogodišnjeg pokušaja održavanja beogradske
“parade”, SPC (Srpska pravoslavna crkva) okupljanje gejeva i lezbijki je
nazvalo “sramotom”. Kao jedina “normalna” veza dvoje ljudi još uvijek se smatra
odnos muškarca i žene.
Amnesty International u više je navrata izvještavao o nasilju i pritiscima na
LGBT aktiviste te se požalio na nedosljedna kažnjavanja počinitelja. Zbog
atmosfere straha i verbalnih/fizičkih prijetnji homoseksualci u regiji često o
svojim problemima ne govore javno, čak ni sa svojom obitelji.
"Drugi misle da smo nas dvije dobre prijateljice. Tako prikrivamo našu
vezu. Jednog ću dana o tome popričati s mojim roditeljima, možda… ali zasad o
tome ni ne razmišljam, takva je okolina“, priča nam jedna mlada lezbijka iz
Mostara. Razloga za strah ima puno. U Sarajevu su nasilnici, među njima i
vehabije, napali sudionike jednog queer-festivala i pretukli ih. Kako su
uzvikivali, "kazna“ je stigla "u Alahovo ime!“
Lakmus-test za ulazak u EU Poštivanje manjinskih, u ovom slučaju prava homoseksualaca, za zemlje u
regiji je lakmus-test za članstvo u Europskoj uniji. A koliko test može biti
ozbiljan, prije nekoliko dana na svojoj je koži osjetila Hrvatska. Europski
parlament je velikom većinom podržao rezoluciju o napretku u pregovorima s
EU-om, ali je u pismenom dokumentu izričito naglašena zabrinutost zbog
negativnog raspoloženja prema manjinskoj populaciji homoseksualaca za što su
dokaz "nedavni homofobni napadi na Gay pride paradu u Zagrebu".
dw-world.de l CroL
Objavi članak u nekoj od društvenih mreža
Komentari (1)
reforma napisao/la xoxo,
Veljača 28, 2010
Boris Miličević iz Beograda kaže kako donošenje zakona ne može puno promijeniti: "To nije dovoljno. Potrebno je provođenje zakona. Kao i u većini zemalja koje su na putu u EU, provođenje zakona je i u Srbiji veliki problem. Da bi se smanjila razina homofobije potrebno je učiniti i puno više. Potrebno je raditi u medijima, školstvu, zdravstvu, u obitelji, policija mora napredovati, sudovi i tužilaštvo su jako neefikasni, znači ima puno posla.”
Vijesti 
Boris Miličević iz Beograda kaže kako donošenje zakona ne može puno promijeniti: "To nije dovoljno. Potrebno je provođenje zakona. Kao i u većini zemalja koje su na putu u EU, provođenje zakona je i u Srbiji veliki problem. Da bi se smanjila razina homofobije potrebno je učiniti i puno više. Potrebno je raditi u medijima, školstvu, zdravstvu, u obitelji, policija mora napredovati, sudovi i tužilaštvo su jako neefikasni, znači ima puno posla.”