Kako je Queer Zagreb obilježio Svjetski dan borbe protiv AIDS-a?
Queer
Zagreb ovogodišnji Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježio je
predstavljanjem jedne knjige i prikazivanjem jednog filma. Program se odvio u
kinu Europa 2.12.2009. a započeo je najavom kojuje u ime Queer Zagreba odradila Karla Horvat
Crnogaj. Knjigu Citomegalovirus (Bolnički dnevnik) kultnog francuskog pisca
Hervéa Guiberta predstavio je Gordan Bosanac. Knjiga je objavljena u izdanju
Queer Zagreba, a došla je na red radi Bosančeve osobne opčinjenosti Guibertom
te zbog utjecaja kojega su njegova djela imala na urednika od vremena kada je
bio mladi zagrebački homoseksualac do danas.
Bolnički
dnevnik su piščevi intimni zapisi o AIDS-u i svemu onome kroz što prolazi u tri
tjedna boravka u bolnici. Bosanac je, kao jedan od urednika, knjigu predstavio
osvrćući se na činjenicu da je, kada je prvi puta čitao Guiberta živio u
tuđmanovskoj Hrvatskoj u kojoj se nije govorilo o HIV-u, niti se obilježavao
Dan borbe protiv AIDS-a. Činjenica da su danas stvari bitno drugačije daje nadu
da će se odnos okoline prema oboljelima od AIDS-a mijenjati, ali i da će se
nastaviti povećavati svijest o potrebi prevencije te bolesti. To je naglasio i
predstavnik UNDP-a u Hrvatskoj Yuri Afanasiev, koji je također sudjelovao u
promociji kao i Stéphane Ré, direktor Francuskog instituta ta Zlatko Wurzberg
koji je preveo knjigu Bolnički dnevnik.
Nakon knjige sljedilo je prikazivanje filma Avant gue j'oublie (u hrvatskom
prijevodu Prije nego zaboravim) Jacques Nolota koji, osim što potpisuje režiju
I scenarij, tumači naslovnu ulogu. Što se u starosti događa s prostitutkama?
Kako u svojim 60-ima žive homoseksualne osobe? Kako sa svojom bolešću u
starijoj dobi žive oni koji boluju od AIDS-a? Prije nego počnemo razmišljati o
mogućim scenarijima treba se zapitati što je s onima koji su sve to. Film Prije
nego zaboravim priča je o upravo takvoj osobi. Pierr je bivši žigolo. Pierr je
gay. Pierr je osoba oboljela od AIDS-a. Pierr je 58-godišnjak čiju svakodnevicu
pratimo u ovom filmu. Pierr jednostavno živi sa svime onim što mu je život
donio a to su ponekad stvari koje su svakodnevica većine, a ponekada stvari
koje si tek rijetki mogu zamisliti. 113 minuta filma donosi nam noćne mučnine i
jutarnje pijenje kave; ručkove sa starim prijateljima i seks s mladićima koje
sada on plaća za ono za što je nekada bio plaćen; druženje i razgovore u
prijateljevom stanu i odluku o liječenju lijekom s užasnim nuspojavama. Sve je
to Pierrov život i sve je to Pierr. Film nam umjesto osude i marginalizacije
donosi poruku da je sve to nečija stvarnost i nečija svakodnevica. Upravo je to
ono čega bi trebali biti svjesni; i to ne samo onda kada se obilježavaju dani
seksualnih manjina ili dan borbe protiv AIDS-a.