CroL - hrvatski lezbijski portal

Naslovnica

KOLUMNE, KOMENTARI

Hrvatska

Njemački birači cijene iskrenost

Premda su Merkeličini konzervativni Kršćanski demokrati zaradili trećinu glasova, što je nešto manje nego 2005., Westerwelleova je partija osvojila 14,6 posto, značajnih 4,7 posto više nego na prošlim izborima. I tako će Njemačku sada voditi njihova koalicija, a Westerwelle je, prema tradiciji, njemački novi ministar vanjskih poslova i vicekancelar u novoj vladi. Njegovo preuzimanje vlasti popratile su euforične, a ponekad i ironične izjave u medijima: “Dečko ga je učinio jačim!” bio je naslov u Bildu. I zaista, vođa Slobodne demokratske partije nije skrivao svog partnera tijekom kampanje, on se posvuda pojavljivao s njime te, prema potrebi, i davao izjave. Nakon objavljenih rezultata kancelarka je pomalo intrigantno izjavila da su “koalicije brakovi iz računa, a ne iz ljubavi”.

Taj 47-godišnjak iz Bonna svoju je homoseksualnost deklarirao 2004., na 50. rođendanu Angele Merkel, gdje se pojavio sa svojim višegodišnjim partnerom, biznismenom Michaelom Mronzom, s kojim bi, kako kaže, volio zasnovati obitelj. Kontroverze u Njemačkoj izazvalo je i njegovo pojavljivanje u Big Brotheru, kao i neobična kampanja iz 2002. u kojoj je željenih 18 posto glasova ispisao na vlastitim cipelama.

Iste je godine u žutom autobusu zvanom “Guidmobile” proputovao zemlju, skupljajući nove glasače. Nakon 11 godina političkog angažmana Westerwelle je pobijedio. “Naravno da sam radio pogreške kad sam bio mlađi, ali sada sam stariji i mudriji”, jedna je od njegovih pobjedničkih izjava, kao i “Nijemci me vide kao dobrog političara - inače ne bismo imali najbolje rezultate u povijesti stranke”. Poznat kao duhovita i zabavna osoba, bez obzira na izvanredne govorničke sposobnosti (po struci je pravnik), prilično se pomučio da ga se shvati ozbiljno, a ne kao nekog političkog komičara. Slobodne demokrate vodi od 2001. kada je postao najmlađi vođa u povijesti stranke.

U svojem će se mandatu boriti za što manje poreze, no bit će i podrška biznisu. Zalagat će se za prava građana, osobito za homoseksualno orijentirane Nijemce, kojima bi se trebalo omogućiti da normalno usvajaju djecu kao i heteroseksualni građani.

“Svim mladim homoseksualnim osobama poručujem da ne gube nadu, čak i ako se sve ne odvija onako kako su očekivali. Društvo se mijenja nabolje, prema sve većoj toleranciji i poštovanju, premda sporije nego što bih htio”, izjava je koju je nedavno dao njemačkom homoseksualnom magazinu. Ipak, društvo se sve brže mijenja jer u njemačkoj bi se novijoj prošlosti Guido Westerwelle teško dokopao vlasti.

Ni jedna od jačih stranaka, CDU ili SPD, nisu se bile žurile otvoriti homoseksualcima: dapače, u Istočnoj je Njemačkoj komunistička partija proglasila homoseksualnost “protivnom zdravim ljudskim običajima”. Isto tako, kriminaliziranje homoseksualizma još iz 19. stoljeća, koje je u nacizmu bilo dodatno pooštreno, bilo je na snazi u Istočnoj Njemačkoj do 1958., a u Zapadnoj sve do 1969. godine. Tek tada jačaju pokreti za prava homoseksualaca, do čega je dijelom došlo iz studentskih nemira što su se htjeli riješiti ostataka nacističke prošlosti. U vrijeme vladavine Helmuta Kohla, koji je obećao “moralno-spiritualnu revoluciju”, bilo bi nepojmljivo da se na prominentnom mjestu u vladi zatekne homoseksualac.

Relativno nedavno dolazi do promjena: stranka Zelenih, zaštitnica homoseksualaca, dolazi na vlast 1999. te se zajedno s SPD-om bori za socijalna prava, kako iseljenika tako i homoseksualnih građana. S njima su počele i borbe protiv diskriminacije homoseksualaca u njemačkoj vojsci. Westerwelle je, pak, sa svoje strane, napao Katoličku crkvu zbog “19-stoljetnog svjetonazora”, što je bio njegov odgovor na kampanju Vatikana protiv homoseksualnih brakova.

U zemlji u kojoj se 30 posto populacije izjašnjava kao ateisti, teško je osuditi neku seksualnu orijentaciju: Luteranska crkva, kojoj pripada 30 posto pobožnih stanovnika, mnogo je liberalnija prema homoseksualcima. Oni tako mogu postati svećenici te i blagoslivljati istospolne brakove. Kancelarka Merkel kći je protestantskog pastora te je bez dlake na jeziku kritizirala papu Benedikta XVI. kada ovaj nije ekskomunicirao biskupe koji su negirali holokaust. CDU-ov kandidat za gradonačelnika Kölna smatra sebe “katolikom i homoseksualcem”.

Iskrenost takvog političara mnogo znači biračima: lakše će se nositi s njegovom seksualnom orijentacijom, nego s njegovim licemjerstvom, smatra Werner Patzelt, profesor političke znanosti na sveučilištu u Dresdenu. Ipak, pitanja homoseksualnosti i dalje razdiru Njemačku: onima istosopolne orijentacije teže je u Bavarskoj, gdje je Katolička crkva jaka, osobito u manjim gradovima. Stoga ne čudi da je prvi homoseksualni gradonačelnik Klaus Wowereit iz Berlina jer tamo se odavno živi bez predrasuda. “Ja sam homoseksualac”, objavio je, “i to je jako dobro!” Stekao je brojne štovatelje nakon što je izdržao napade političkih protivnika koji su ga pokušali diskreditirati zbog njegove seksualne orijentacije.

Kad je njegov oponent iz CDU-a, Friedbert Pfluger, izjavio da Berlin zaslužuje “prvu damu”, Wowereit mu je uzvratio kako je on ipak u stabilnoj vezi, dok se Pfluger upravo razvodi. Hrabri je Wowereit najvjerojatniji idući SPD-ov kandidat za kancelara, a stvari su toliko napredovale da ga sada čak berlinski CDU kritizira “da ne ulaže dovoljno napora za suzbijanje homofobije”.

Islandom, pak, od početka ove godine vlada prva svjetska gay-premijerka. Johanna Siguardardottir (66), nekadašnja stjuardesa, nakon višegodišnje političke karijere prihvatila se vodstva zemlje koja je prethodne zime, u jeku recesije, proglasila kolaps.

Što je zajedničko ovim osobama?
Tom su zagonetkom naslovljeni plakati koje ovih dana i u Hrvatskoj postavljaju aktivisti za gay prava iz skupine Lavina. Uz to su pitanje i fotografije i kratki biografski podaci šest slavnih osoba 20. stoljeća.

Tu su hrvatski književnik Vladimir Nazor (ujedno i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske), britanski informatičar Alan Turing (koji je dekodirao njemački supertajni sustav šifriranja Enigma i time dao važan doprinos pobjedi u Drugom svjetskom ratu), te dvije žene i dva muškarca iz SAD-a: pjevačica Janis Joplin, glumac Marlon Brando; i dvoje koji su jedini još živi od šestero spomenutih a čija karijera zalazi u treće tisućljeće: glumica Angelina Jolie i glumac Neil Patrick Harris.

Zajedničko im je, navodi se u sitnom odgovoru na pitalicu, to što su svi bili homoseksualne, lezbijske ili biseksualne orijentacije.

Tako, za razliku od nekih homofobnih tjeralica i pamfleta natopljenih mržnjom, ovdje javno isticanje djelomično ili potpuno istospolne usmjerenosti poznatih osoba služi suzbijanju negativnih predrasuda, pa i tako što se ti ljudi u mnogočemu ne uklapaju u podrugljive ili prezrive stereotipe koji se katkad stvaraju o gay osobama, kao i o mnogim drugim ljudima određenog podrijetla ili rasne, vjerske i druge pripadnosti.

Sličnu svrhu, uz to da preduhitre one koji bi im tom temom pokušali naštetiti ili ih skrenuti s drugih tema, zacijelo je proteklih godina imalo i to što je Bertrand Delanoë objavio da je gay, i to pred same izbore na kojima se uspješno natjecao i postao gradonačelnik Pariza.

Borba za gay prava nastavlja se s obje strane sjevernog Atlantika dok u ostalim dijelovima svijeta takav aktivizam i dalje donosi nevolje s vlašću ili ekstremistima. Istaknuto mjesto u naporima za ostvarenje jednakopravnosti ima San Francisco, na sjeveru Kalifornije, gdje u tim naporima sudjeluje i sadašnji gradonačelnik Gary Newsom (izabran prije 2003. u dobi od 36 godina), koji živi u mnogo naprednijem vremenu nego njegov pokojni gay sugrađanin Harvey Milk, ubijen prije 31 godinu jer se u gradskom vijeću zauzimao za prava onih koji naginju odnosima s istim spolom.

O tome je prošle godine snimljen film u kojemu Milka glumi Sean Penn, nagrađen za tu ulogu Oscarom. I dok za Penna nema dvojbe kad je riječ o nužnom zalaganju za prava homoseksualaca kao i ostalih manjina izloženih nerazumijevanju, u vjerskoj desnici u Americi još je jaka mržnja prema takvim ljudima, uz pojedinačne poštede rezervirane najpovlašteniji sloju samih konzervativnih republikanaca.

Najistaknutiji primjer Mary Cheney, kći i politička suradnica donedavnog potpredsjednika SAD-a Richarda Cheneyja, koja je deklarirana lezbijka, a njezini roditelji inzistirali su najprije da se radi o strogo privatnom pitanju, iako je i Mary bila uključena u političke kampanje. Potom je i njezin otac, u mnogočemu izrazito desničarskog svjetonazora, objavio da je ublažio stajalište prema gay pravima. (Ahmed Salihbegović)

Milana Vuković-Runjić, jutarnji.hr ½ Tamara

Objavi članak u nekoj od društvenih mreža

Komentari (1) Add Comment

...
napisao/la Helene, Studeni 16, 2009

Guido Westerwelle je jedan obicni papak, nekad davno gost u Njemackom Big brotheru (!????), covjek koji skupa sa svojom strankom nece nista dobroga donijeti osim sto ce bogati slojevi drusta biti jos bogatiji. I zato me nervira ovaj text i slinjenje oko Guida Westerwellea kao o covjeku koji je kao bogom dan, bla bla i to samo zato sto je homoseksualac. Uostalom njegova stranka je dobila SAMO 10% glasova i usla je u koaliciju. Isto toliko je dobila stranka NPD ilivam (Nationaldemokratische Partei Deutschlands) koji su ultra desnica. I ne znam od kuda te fore da su Njemci liberalni. Pa i tu ima "sela" koliko hocete. Ne zive svi u Berlinu ili Kölnu. Zakljucak: cijeli text je Schrott. Draga Milana provjeri prouci prvo gradu prije nego pises ovakve gluposti.

Napišite komentar